Kako proceniti prihvatljivost investicionog rizika?
Rade Rakočević, berzanski stručnjak i preduzetnik, vlasnik i direktor društva za investiranje Senzal Capital
- Kaže se da bez rizika nema kapitala, kako procenjujete prihvatljivost rizka i odlučujete da li da se upustite u projekat ili ne?
Tolerancija na rizik je individualna kategorija i predstavlja prvi korak kod odlučivanja o investiranju u neku imovinu. Postoji grupa pitanja koja se koriste da bi se utvrdila stvarna sklonost ka riziku, jer je percepcija pojedinca ponekad zamagljena potencijalnim visokim prinosom i lako pređe granicu prihvatljivog rizika. Ta pitanja se odnose na iskustvo investitora u investiranju, vremenskom horizontu investicije, spremnosti da se prihvati određeni nivo gubitka, itd.

Većina ljudi je „na papiru“ spremna da prihvati veći rizik od prosečnog ako on obećava i veći profit, ali kad se desi negativan scenario, nisu spremni da podnesu gubitak i najčešće tada vuku ishitrine poteze i prerano izlaze iz pozicija.
Ja koristim i tabelu ličnog bogatstva, koju je razvila moja firma, koja predstavlja analizu odnosa određene vrste imovine u ukupnom ličnom bogatstvu, prema ranije definisanoj toleranciji na rizik. U toj tabeli se upisuju sve vrste imovine po tržišnoj vrednosti i kada razmatram nove investicije, prvo analiziram da li se ona uklapa ili narušava odnos u strukturi mog ličnog bogatstva. Ako je ta prva analiza dala pozitivan odgovor, sledeći korak je da utvrdim nivo likvidnosti investicije – koliko brzo i sa kolikim diskontom/premijom ću moći da prodam tu investiciju ako odlučim da izađem iz nje. Ako mi je i taj kriterijum prihvatljiv, onda radim dalje analize projekta, njen poslovni potencijal i pripadajuće rizike.
- Da li možete da podelite neko iskustvo iz prakse, možda najveći rizik koji ste prihvatili i koji se isplatio?
Najveći rizik sam preuzeo kada sam sa 29 godina (2000. godine) odlučio da napustim odlično plaćenu poziciju zamenika direktora u brokerskoj kući M&V Investments, g-dina Miodraga Kostića i napravim svoju brokersku kuću Senzal. Krenuo sam sa 5.000 DM i dva zaposlena koji nisu imali ni jednog dana radnog iskustva. Sedam godina posle, Senzal je imao filijale u četiri zemlje, četrdeset zaposlenih, više od milijardu evra prometa hartijama od vrijednosti i sjajnu reputaciju izvanrednih profesionalaca kojima je klijent uvek na prvom mestu, i to u konkurenciji 120 brokerskih kuća u Srbiji. Te 2007. godine sam i prodao Senzal za višemilionski iznos belgijskoj banci KBC Securities, a sama transakcija je realizovana petnaest dana nakon kraha Lehman Brothers na NYSE.
- Za uspeh i upravljanje investicijama potrebni su i kvalitetni savetnici. Koji je minimalan iznos kapitala (kada pričamo o Srbiji i regionu) gde anagažovanja „Wealth Manager“-a može da pomogne? O kojim iznosima kapitala pričamo na razvijenim tržištima?
Senzal capital je pionir „wealth management-a“ u Srbiji i iskustvo koje smo stekli tokom decenija rada na tržištu kapitala i investiranja u brojne vrste imovine, predstavlja našu najveću snagu. Mi ne savetujemo o nečemu u čemu se nismo i sami oprobali i investirali. Obično nam se javljaju klijenti koji su prodali svoje kompanije, sportisti ili vlasnici uspešnih kompanija, tada se obično radi o milionskim iznosima. Sa druge strane, zbog toga što je ova vrsta usluga u povoju, a potreba za njom sve veća, prihvatamo i klijente sa manjim kapitalom ali visokim primanjima koji najčešće dolaze iz IT industrije ili sa top menadžerskih pozicija.
- Kako da razumemo praktično podelu odgovornosti prilikom investiranja između investitora i investicionog savetnika?
Sve je stvar dogovora i potreba investitora, neko želi da bude aktivno uključen, neko prepušta potpuno donošenje odluka wealth manageru, prema ranije definisanim pravilima. Rizik od gubitka je uvek na strani investitora, dok oni koji upravljaju imovinom dobijaju fiksnu naknadu i dodatni bonus od ostvarenog rezultata, najčešće kad se pređe određena granica godišnjeg prinosa.
- Prihvatanje rizika je uslovljeno i nepredviđenim ekonomskim kretanjima i vanrednim događajima. Mnogi investitori upravo biraju krizne ekonomske situacije za investiranje. Da li postoje istorijska iskustva koja ukazuju u kojoj fazi krize je najbolje investirati i da li su ta iskustva uopšte primenljiva u sve kompleksnijem tržištu?
Krize su uvek dobro vreme za investiranje, kao što se pokazalo i tokom prethodne tri godine kada smo imali brojne globalne izazove poput pandemije, visoke inflacije, rata u Ukrajini, zastoja u lancima snabdijevanja, itd. Svi oni koji su bili strpljivi i čekali momenat kada su strah i neizvesnost bili na najvišem nivou, ostvarili su fantastične prinose. Baron Rotšild je još u XVIII vijeku izjavio: „Vreme za kupovinu je kada je krv na ulicama.“ To se pokazalo i ovaj put tačnim, jer sve krize dođu i prođu, i ekonomski ciklusi se smenjuju jedan za drugim, tako da je ta istine od pre tri veka i dalje apsolutno tačna i primenljiva.
- Ukoliko pričamo o kapitalu od 1 milion evra, kako bi u 2023. izgledao vaš okvirni potfolio investicija u ovom iznosu?
Ako pretpostavimo da se radi o prosečnom nivou rizika uz prosečne očekivane stope prinosa od 8-10% godišnje, ovako bi izgledao predlog potencijalnog portfolija:
- između 30-40% pretpostavljenog kapitala investirao bih u poslovni prostor na dobroj lokaciji, za koji može lako da nađe zakupac u svim ekonomskim ciklusima (najbolje neki maloprodajni lanac, pekara ili kladionica)
- Između 10-15% bih investirao u državne obveznice nominovane u evrima, koje daju godišnji prinos oko 6% godišnje
- Između 20-30% ukupnog kapitala bih uložio u ETF-ove (eng. Exchange-Traded Fund), koji predstavljaju fondove kojima se trguje na berzama i koji obuhvataju veliki broj akcija odabranih prema investicionoj strategiji tog fonda. Odabrao bih ETF-ove koji prate berzanski indekse, kao i ETF koji prati cybersecurity industriju, ETF koji investira u indijske kompanije i ETF koji prati zdravstvo (Healthcare) – tačni iznosi koji bi se uložili u neki od ovih ETF bi zavisili od investicione strategije
- Između 15-20% ukupnog kapitala bih uložio u value stocks – akcije velikih i kvalitetnih kompanija na svetskim berzama, vodeći računa o sektorskoj i valutnoj diversifikaciji portfolija, uz fokus na akcije koje isplaćuju dividendu.
- Između 5-10% bih uložio u growth kompanije – one imaju manju tržišnu kapitalizaciju i postoji visok rizik od njihovog propadanja, ali imaju potencijalno izuzetno visoke prinose
- do 5% bih investirao u kriptovalute, odabrao bih Bitkoin (BTC), Ethereum (ETH), SOLANA (SOL) i POLYGON (MATIC)
- do 5% bih investirao u nekoliko startap kompanija u Srbiji iz fintech, biotech ili sektora usluga
- do 5% bih investirao u luksuznu pokretnu imovinu poput luksuznih satova odabranih marki, slika uspešnih srpskih slikara ili boce sjajnih vina iz dobrih berbi i prestižnih vinarija – ova vrsta investiranja ima veliki potencijal za rast.
