Stil vs Trend vs Dress Code
Nenad Radujević, direktor, Belgrade Fashion Week
Stil ili Trend je najčešća dilema u modnim krugovima, teorijski većina podržava vrednost i autentičnost stila, ali praktično većina se zadovoljva trendy izgledom. Ali kad u fokus stavimo traženi dress code, stvari se iz korena menjaju.
I sama moda se deli na modu kao biznis koja ima jedan cilj – a to je da se proda i na modu kao umetnost koja nema za primarni cilj prodaju, već istraživanje i iskazivanje kreativnosti i vizije autora/kreatora. Moda kao biznis mora da prati trendove i retko će praviti rizike, obzirom da to može negativno da se odrazi na prodaju, dok je moda kao umetnost polje u kome se trendovi i stilovi, analiziraju i stvaraju. Takva moda će zadržati i svoju važnu društvenu ulogu a to je da ostane obeležje vremena.

Odevni izbori svih nas su jedan od najsnažnijih znakova neverbalne komunikacije kojom raspolažemo – oni su važni u skoro svakom aspektu naših života jer su činilac koji formira prvi utisak koji na ljude ostavljamo. U poslovnom svetu se očekuje da budemo precizni i efikasni što nam ne ostavlja prostora da pravimo mnogo grešaka. Iz tog razloga, u poslovnom okruženju važe nepisana pravila adekvatnog oblačenja i ponašanja koja su se razvijala decenijama i služila su upravo primenjivanju sigurne i proverene formule kako bi ostavili utisak sigurnosti, preciznosti i profesionalnosti.
Poslovno odevanje značajno je evoluiralo 1990-ih. Tada su odelo i kravata bili standard za muškarce, a trend je bio “upakovati se” u yuppie stil dok su žene sve češće nosile biznis komplete nalik muškarcima. Primer klasičnog poslovnog odevanja su bankari koji često nose tamno-plava odela, što je konzervativna i vanvremenska boja koja odaje utisak poverenja, pouzdanosti i autoriteta – kvaliteta koji su veoma cenjeni u finansijskoj industriji. Tamno-plava odela se takođe lako mogu upariti sa raznim košuljama i kravatama, što ih čini praktičnim izborom za bankare koji moraju da izgledaju profesionalno u različitim okruženjima. Nasuprot tome, još jedan dobar primer su bele košulje i crvene kravate – odevni izbor koji snažno simbolizuje moć, autoritet i samopouzdanje. Bele košulje se smatraju čistim i klasičnim, dok su crvene kravate smele i privlače pažnju. Ovu kombinaciju često koriste političari koji žele da prenesu osećaj autoriteta i liderstva. Izbor odeće za obe industrije cene profesionalizam i pažnju posvećenu detaljima, bankari se često bave finansijskim pitanjima koja zahtevaju konzervativniji i pouzdaniji imidž, dok su političari često fokusirani na percepciju javnosti i projektovanje poverenja i snage.
Međutim, tokom godina, kodeks oblačenja za radna mesta postao je ležerniji. Početkom 2000-ih pojavio se trend “business casual”, koji je omogućavao zaposlenima da se oblače udobnije a da i dalje izgledaju profesionalno. Ovaj trend je uključivao opcije kao što su pantalone modernijeg kroja, košulje sa printovima, pa čak i farmerke na nekim radnim mestima. 2010-ih, još opušteniji kodeksi oblačenja postali su uobičajeni, pri čemu su mnoge kompanije usvojile pristup „smart casual“. Ovo je omogućilo zaposlenima da se oblače ležernije u danima kada nisu imali sastanke ili interakcije sa klijentima. Danas su granice između radne i ležerne odeće postale još manje primetne, a mnoge kompanije usvajaju fleksibilniju politiku oblačenja. Zaposlenima je često dozvoljeno da nose udobnu odeću kao što su farmerke, patike i majice, sve dok izgledaju uredno i reprezentativno. Ključna reč je udobnost, jer svi žele da se I tokom radnog procesa osećaju nesputano, lagodno te na taj način, istraživanja kažu, da zaposleni daju bolje rezultate.
Pandemiju COVID-19 pratile su promene u svakom aspektu naših života – pa tako i u poslovnom. Jedna od tih promena bila je prispitivanje trendova poslovnog bontona i dress code-a. To možemo videti u načinu na koji smo vodili poslovne sastanke; rukovanje je zamenilo mahanje preko kamere, košulja, sako, pantalone i cipele zamenili su košulja, sako, pidžama i papuče. Sam pojam prezentacije više se nije odvijao uživo već posredstvom raznih programa za komunikaciju. Veliki broj ljudi bio je prinuđen da svoje kancelarijske poslove i način rada u kolektivu zameni za rad od kuće, izolovan od fizičkog prisustva kolega. Sa tom promenom, došlo je i do adaptiranja određenih radnih navika – put do radnog mesta više nije podrazumevao izlaženje iz kuće i transport do kancelarije,već izlaženje iz kreveta i odlaženje do radnog stola. Mnogi zaposleni koji rade od kuće, prvi put su imali priliku da se obuku u udobnije odelo. Iako je ovo možda izazvalo zabrinutost zbog straha od gubitka profesionalizma, takođe je dovelo do većeg fokusa na individualnost i izražavanje ličnog stila. Sa iskustvom od prethodne tri godine, praksa je pokazala da poslodavci sada više ohrabruju svoje zaposlene da se oblače na način koji ih čini da se osećaju udobno i samopouzdano, što ima još pozitivniji uticaj na njihov učinak.
Rad od kuće je takođe doveo do pozitivnih promena u radnim navikama. Bez ometanja tradicionalnog kancelarijskog okruženja, zaposleni su u mogućnosti da se bolje fokusiraju na svoj posao i budu produktivniji. Štaviše, fleksibilni rasporedi rada postali su češći, omogućavajući zaposlenima da efikasnije balansiraju svoj posao i lični život. Ovo je dovelo do povećanog zadovoljstva poslom i boljeg balansa između posla i privatnog života
Sa sigurnošću možemo tvrditi da, iako tradicionalni i formalni načini poslovnog odevanja a i samog poslovanja sigurno neće uskoro iščeznuti, svedoci smo ere u kojoj se ustaljena pravila poslovnog oblačenja menjaju i sve više daju prostora individualnom stilu. Ove promene prate i studije koje potvrđuju da ekspresija ličnog stila i veća sloboda pri izboru odeće dovodi do većeg zadovoljstva zaposlenih što je usko povezano sa većom produktivnošću i ličnim zadovljstvom na radnom mestu. Kao i sve korenite promene, njima je potrebno mnogo vremena kako bi se ustalile i sustigle društvene promene koje su, već prisutne i kao po pravilu – oni koji su otvoreni za promene, kako lične – tako i poslovne, često brže stignu do cilja od onih koji su zatvoreni za mogućnost inovacije i slepo se drže tradicije.
