Pametna energija za optimizaciju poslovanja
Ekspertski tim ENEL PS
Danas u svetu svakako najzastupljenija i najpotrebnija energija je električna. Proizvodnja električne energije u svetu do skoro se planirala u velikom procentu, preko 80% na proizvodnji iz fosilnih resursa kao što su ugalj i nafta. Takva proizvodnja je za posledicu imala preveliko zagađenje životne sredine i utrošak tih resursa neobnovljivih izvora energije. Međutim, klimatske promene poslednjih godina i sve manje rezerve neobnovljivih izvora energije sa jedne strane kao i porast potreba za električnom energijom svake godine za 3% do 4%, sa druge strane su doveli u svetu do stalnog povećanja cene električne energije. Iz tih razloga, globalno posmatrano, svet je došao do kraja epohe kada proizvodnja i korišćenje električne energije iz neobnovljivih izvora može biti osnova za buduća planiranja i onda se sve češće postavlja pitanje – šta dalje?

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u obnovljivim izvorima, čije zalihe se tokom korišćenja ne smanjuju i ima ih u ogromnim količinama, a ne zagađuju životnu sredinu. Od svih obnovljivih izvora, energija Sunca ili solarna energija odnosno solarne elektrane su najzastupljenije danas jer su one od svih obnovljivih izvora najprofitabilnije u odnosu kvaliteta, održavanja i veka trajanja. Pored toga što je ovakva energija ekološki čistija, ona je u svetu postala sve više ekonomski konkurentna. Poslednjih 10-tak godina u svetu, a pre svega u Evropi, došlo je do naglog porasta implementacije solarne energije čime se, pored sigurnosti, unapredila i energetska efikasnost sa osloncem na racionalno korišćenje električne energije, jer je potencijal Sunca 2850 puta veći od trenutnih potreba za celokupnom energijom u svetu.
Ako se zna da su potrebe fizičkih lica u svetu za električnom energijom oko 20%, onda se ovakva nestabilna situacija na tržištu najviše odražava na pravna lica čije poslovanje u velikoj meri zavisi od električne energije. Zato u poslednih par godina, velike kompanije, a sa njima i srednja i manja preduzeća u svetu i Evropi, počeli su da u svom godišnjem budžetu posebno obraćaju pažnju na planiranje potreba za električnom energijom, tj. sve više se oslanjaju na nezavisnost sa javne distributivne mreže i prelaze na sopstvenu proizvodnju koja im garantuje tehničku stabilnost ali pre svega finansijsku.
Kakva je situacija u Srbiji?
U Srbiji nestabilnost svetskog tržišta koje se dešavalo u prethodnih 10 godina, kao i nagli skok cene CO2 sertifikata za proizvodnju i sagorevanje iz neobnovljivih izvora, se oslikao na cene električne energije krajnjih potrošača. Prema doskorašnjem Zakonu o energetici, zaključno sa 1. julom 2015, svi privredni subjekti koji troše više od 30MWh godišnje prešli su na komercijalni vid snabdevanja. Rezultat toga je bio da se tržišni rizici javnog snabdevača, koji obuhvataju kretanje cene električne energije na organizovanim tržištima i troškove balansne odgovornosti, prenose na potrošače električne energije. To je rezultiralo velike oscilacije u ceni iz godine u godinu. Međutim, u Srbiji se do sada čuvao „socijalni mir“ za razliku od Evrope gde je za poslednjih 5 godina cena električne energije porasla za 140% a u Srbiji za poslednjih 10 godina 48%. Međutim, kako se Srbija približava ulasku u Evropsku uniju, moraće da poštuje i direktive ali i da cena električne energije bude približna cenama članica što znači da sadašnja cena od 0,07 €/kWh (koja je najniža u Evropi, a najveća u Danskoj od 0,53 €/kWh) morati da poraste barem 4 do 5 puta do kraja 2024. godine kada se očekuje potvrda poglavlja 15. za pristup EU. Uzimajući u obzir navedene činjenice, koncept energetske efikasnosti, odnosno energetske nezavisnosti i racionalnog korišćenja električne energije sve više dobija na značaju.

Zato je većina privrednih subjekata u Srbiji za poslednje dve do tri godine, koji imaju veliku operativnu zavisnost od električne energije, naterana da ozbiljnije sagleda svoju potrošnju i uvedu neke mere energetske efikasnosti, koje će, u većem ili manjem obimu, uticati na umanjenje računa za električnu energiju. Međutim, do sada im je to upravo zbog čuvanja „socijalnog mira“ bilo na neki način onemogućeno. Pritisak koji je država imala, kako od privrednih subjekta tako i iz EU, je doveo do toga da je usvojen novi Zakon o energetici, a sa njim u vezi i Zakon o obnovljivim izvorima energije koji treba da „olakša“ izgradnju solarnih elektrana. Solarne elektrane proizvode električnu energiju na strani potrošača, i obezbeđuju potrošačima određeni vid energetske nezavisnosti, pošto bi se uticaj globalnih tržišnih rizika električne energije smanjio na krajnjeg potrošača kroz umanjenje računa za utrošak električne energije javnog snabdevača.
Novi Zakon jeste „olakšao“ privrednim subjektima u jednom delu koji se tiče proizvodnje i korišćenja proizvedene energije kao i priključenja na sistem, ali sa druge strane, Zakon još uvek nije „olakšao“ cenovno proizvedenu energiju jer cena nije definisana, a zavisiće od aukcija na kojima se određuju državne podsticajne mere. Svakako, privrednim subjektima je omogućena „olakšica“ jer će biti nezavisni od tržišta i moći će da iskoriste ono što proizvedu za sopstvene potrebe, a viškove prodaju na tržištu.
Potencijal Srbije za iskorišćenje solarne energije je pozicionira u optimalne zemlje Evrope za izgradnju solarnih elektrana. Sa druge strane, u Nemačkoj, koja se pominje kao neko ko je najviše izgradio solarnih elektrana, potencijal je za 60% manji nego u Srbiji. Ovaj podatak je garancija za masovno i ekonomično ulaganje u izgradnju solarnih elektrana i korišćenje proizvedene električne energije.
Šta dobijaju privredni subjekti izgradnjom solarnih elektrana?
Kao što je rečeno, svi privredni subjekti u godišnjem budžetiranju veliku pažnju posvećuju jednoj od glavnih finansijskih stavki, potrošnji električne energije. Međutim izgradnja solarnih elektrana, pored ove finansijske stavke u godišnjem budžetiranju, može rasteretiti i još neke finansijske stavke i time izvršiti finasijsku uštedu pravnom subjektu. Svaki privredni subjekt u svom godišnjem budžetiranju ima i stavke oko planiranja za motorna vozila ali i održavanja koje se izgradnjom solarnih elektrana mogu uštedeti.
Potrošnja električne energije privrednog subjekta utiče i na samu cenu proizvoda ili usluge privrednog subjekta. Privredni subjekt koji planira dugogodišnje poslovanje izgradnjom solarne elektrane, na početku ulaže veći novac od godišnjeg budžeta za električnu energiju, ali gledano na dugogodišnji period, vrši veliku uštedu. Zapravo, ako se zna da jedna elektrana nakon izgradnje traje 23-25 godina, a vreme povrata investicije je od 6-7 godina, onda sva proizvedena energija u periodu od 16-18 godina je besplatna uz minimalna godišnja održavanja. Sa druge strane, pravni subjekt ima sigurnost u snabdevanju, a i ako cena električne energije poraste, to neće uticati na cenu njegove proizvodnje ili usluga čime je više nego konkurentan na tržištu. Pored potrošnje električne energije za proizvodne mašine, privredni subjketi koriste proizvedenu električnu energiju iz solarne elektrane i za potrebe napajanja svojih Data Centara, za rasvetu i opštu potrošnju objekta, za reklamne panoe, za skladištenje energije u kritičnim situacijama.

Što se tiče drugih finansijskih stavki u godišnjem budžetu, privredni subjekti mogu da uštede na održavanju objekata. Naime veliki broj planira da izgradnju izvrši na krovovima. Time štedi investiciono ulaganje u krovne površine od curenja i neplaniranog protoka vazduha, jer izgradnjom solarne elektrane se pokriva celokupna površina krova, pa po potrebi i 2% više površine. Kako su solarni postavljeni jedan pored drugog bez razmaka, time je nepotrebno održavanje tj. planiranje zamene krovne pokrivke u periodu trajanja solarne elektrane.
Isto tako bitna, ali i velika finansijska stavka u godišnjem budžetu, su motorna vozila i održavanje istih. Kako je rečeno, fosilnih resursa je sve manje u rezervi. Pod tim se ovde prvenstveno misli na naftne derivate, benzin i naftu na kojima se danas kreću 99% vozila. Iz tog razloga, danas sve velike auto industrije u velikoj meri vrše razvoj električnih vozila i proizvodnja istih je veća nego običnih benzinskih i dizel vozila. Mnoge velike kompanije, danas masovno vrše zamenu, prodajom morotornih vozila i kupovinom elektro vozila. U Srbiji je 2019. godine bilo tri elektro vozila, a u 2020. je taj broj već 216, što znači da se i u Srbiji broj ovih vozila drastično povećava zbog rentabilnosti i povoljnijeg korišćenja. Srbija se može pohvaliti, da je jedna njena ozbiljna kompanija, Enel PS, napravila rešenje i izgradila brzi punjač elektro vozila koji se napaja sa solarne elektrane. Tako da privredni subjekti u Srbiji trebaju razmišljati i o ovoj prednosti solarnih elektrana koje im mogu energetski unaprediti poslovanje.
Šta je zaključak?
Na kraju, iz svega navedenog, može se zaključiti da ozbiljni privredni subjekti u Srbiji treba da ulažu u izgradnju solarnih elektrana na svim svojim slobodnim površinama čime će unaprediti svoje poslovanje i čime će biti još konkurentniji na tržištu sa jedne strane, a sa druge će finansijski uštedeti iako su početna ulaganja veća. Isto tako treba da razmišljaju o svom voznom parku i na vreme planiraju i ugrade punjače elektro vozila u kombinaciji sa solarnom elektranom.
